Ako političari ne mogu pronaći rješenje, dajmo građanima da ga pronađu. To je poklič skupine belgijskih intelektualaca i aktivista koji imaju konkretan prijedlog: G1000, susret u Bruxellesu, održan 11. studenoga 2011. godine. Tisuću nasumce odabranih belgijskih građana imali su mogućnost slobodno raspravljati o budućnosti svoje zemlje. “Jer demokracija je
mnogo više od građana koji glasaju i političara koji pregovaraju.”
Prije više od godinu dana građani Belgije izabrali su ljude za koje su željeli da ih predstavljaju. Čekali su godinu dana – s nadom, očajem, sramom, dobrom voljom te iznad svega jako strpljivo. Nije bilo vlade. Očito su izazovi s kojima je Belgija trenutno suočena preveliki da bi se njima bavili pomoću normalnih procedura stranačke politike. To je u redu: demokracija na sreću nije samo stvar političkih stranaka.
Ako političari ne uspiju pronaći rješenje, neka vijećaju građani. Oni možda nisu jednako stručni kao ovi prvi, ali imaju više slobode, a to u ovom kontekstu predstavlja veliku prednost. Obični građani, za razliku od političara, ne moraju pronaći ravnotežu između nacionalnih interesa i izbornih strategija. Obični građani ne moraju se stalno pitati: hoću li biti nagrađen, ili kažnjen? Hoće li u ovom slučaju moj protivnik moći profitirati ili ne? Obični građani ne trebaju biti izabrani ili ponovno izabrani. To je neprocjenjiva prednost. Stručnost je nešto što možeš steći, ali sloboda je nešto što imaš ili nemaš. Građani su stoga u boljem položaju za donošenje nepristranih odluka.
Nakon mnogih mjeseci razmišljanja, potpisnici ovog manifesta osmislili su konkretan model za davanje novog impulsa procesu prevladavanja bezizlaznog položaja koji već godinama muči Belgiju: G1000, skup tisuće nasumično odabranih građana, koji počiva na nedavnim znanstvenim istraživanjima, mjerodavnim primjerima iz inozemstva i novim tehnologijama. G1000 želi revitalizirati demokraciju u Belgiji.
Naša analiza
Radikalno demokratska alternativa aktualnoj situaciji zahtijeva prije svega novu perspektivu aktualnog sukoba.
- Belgijska kriza nije kriza samo za Belgiju; aktualan zastoj nikako nije jednostavno stvar napetosti između jezičnih zajednica, on je više od toga. Belgijska kriza također je kriza demokracije. Sa svojim beskrajnim periodom formiranja vlade, Belgija ne zaostaje za drugim zapadnim zemljama; naprotiv, ona je jedna od prvih zemalja u kojoj je opća demokratska kriza očigledna. U Nizozemskoj i Britaniji u novije je vrijeme formiranje vlade takođerbilo teže no ikada prije.
- U demokraciji građani odabiru vladati sami sobom. To rade ili direktno (kao u antičkoj Ateni) ili indirektno. U čistoj, direktnoj demokraciji, svatko je neprekidno izbliza uključen u politički proces. Sustav omogućuje participaciju u velikoj mjeri i dobro funkcionira u manjim jedinicama, pod uvjetom da su predmeti o kojima je riječ relativno jednostavni. Međutim, moderne države daleko su veće i složenije od grčkih polisa. Kako se svatko ne može, ili ne želi baviti vladanjem, narod svakih nekoliko godina odabire šačicu pojedinaca da se time bavi u njihovo ime. Taj ritual naziva se izbori, a oni koji su izabrani služe kao predstavnici naroda. Oni formiraju parlament, a on sa svoje strane imenuje
izvršno tijelo koje poštuje parlamentarni odnos snaga: vladu. Nekadašnja direktna demokracija ustupila je mjesto indirektnoj, predstavničkoj demokraciji: demokraciji koja funkcionira kao delegacija. - Još od početaka nacije 1830. godine, s iznimkom ratnih godina, Belgija je bila predstavnička demokracija. Prvi izbori održali su se 1831. godine, a otada ih se održalo gotovo sedamdeset. Predstavnička demokracija dobro je funkcionirala tijekom gotovo dva stoljeća: to je bila metoda koja je ciljala na pravilnu ravnotežu između davanja glasa ljudima i
poticanja vlade da učinkovito radi.
S engleskoga prevela Sana Perić