Umjetnost, kao i ideologija usko je vezana za društvo i njegovo strukturiranje, njeno značenje uvjetovano je okoli-nom u kojoj nastaje. No za razliku od umjetnosti, ideologija nema svoju bit, esenciju, ona je proizvod “drugoga reda”, svojevrsno pomagalo za ostvarivanje klasnih ili političkih ciljeva koji su vezani za određene interesne grupe. Odnos umjetnosti i ideologije je, u najmanju ruku, dvojak; umjetnost može predstavljati ili pak ukazivat tj. otkrivati ideologiju. Da bi se ove tvrdnje pokazale kao istinite, potrebno je pobliže razmotriti sam pojam ideologije.
Pojam ideologije je od svog nastanka 1 bio povezan s politikom i odnosima dominacije i moći, tokom povijesti taj pojam dobiva različita tumačenja ali i različita značenja. U namjeri da se jasnije odredi odnos umjetnosti i ideologije valja spomenuti dvojicu autora koji su tijekom povijesti uspjeli prekinuti arbitrarnu upotrebu pojma te odrediti uže značenje ideologije. Tako Marx, u “Njemačkoj ideologiji” djelu iz četrdesetih godina 2 19. Stoljeća, objašnjava ideologiju kao pogrešnu, krivu, fetišiziranu ili lažnu svijest ili spoznaju, poput odraza u iskrivljenom ogledalu ili cameri obscuri. Tu pojam ideologija dobiva po prvi put pejorativno značenje budući da se veže uz klasnu određenost te interese dominantnih grupa.
Slijedeći bitan pomak u promišljanju ideologije učinio je francuski strukturalist L. Althusser u eseju “Ideologija i ideološki državni aparati” iz 1970. g. On izvodi svoju kritiku ideologije iz Marxovih tvrdnji, te odbacuje pojednostavljeni koncept ideologije kao iskrivljene svijesti jer bi to značilo da postoji prava svijest što Althusser negira. On ukazuje na to da subjekt ne može transcendirati ideologiju i da se svijest konstituira u ideologiji i kroz ideologiju koja je neizbježna, vječna i neuhvatljiva kao zrak koji udišemo. Po Althusseru, ideologija je doživljeni odnos prema svijetu, a realizira se u institucijama, u njihovim ritualima i praksama, to se događa kroz ideološke državne aparate (Ideological State Apparatuses, ISA) 3 koje dijeli na represivne i nerepresivne ideološke državne aparate. Represivni ideološki državni aparati su policija i vojska, a u nerepresivne aparate ubraja religiozne, obrazovne, političke, i kulturne ideološke državne aparate. Iz tih postavki Althusser shvaća umjetnost kao dio ideologije, umjetnost istovremeno govori o ideologiji i njen je sastavni dio.
S ovoga mjesta dolazimo do pitanja koje postavlja Mladen Stilinović: Kako manipulirati s onim što te manipulira? Odgovor na to pitanje leži u djelu Stilinovićeva opusa u kojem on propituje veze i odnose ideološkog diskursa Ako je uvjet za nastanak i ideologije i umjetnosti društvo, Stilinovićevi radovi prokazuju ideološke državne mehanizme te načine kako se oni reflektiraju kroz praksu svakodnevnog.
1 Termin “ideologija” se prvi put pojavio u vrijeme Francuske revolucije. Autor pojma je Antoine Destutt de Tracy, njegova namjera bila je pribaviti Francuskoj sistem visokog školstva zbog širenja ideje prosvjetiteljstva. On je razumijevao ideologiju kao nauku čiji su predmet proučavanja bile ideje i ideali u namjeri da znanje razluči od predrasuda.
2 http://www.cas.ilstu.edu/english/ strickland/495/ideology.html
3 L. Althusser, Ideology and Ideological State Apparatuses u Mapping Ideology edited by Slavoj Žižek, Verso, London, New York, 1994., str. 110.