Istočni i zapadni kapitalizam, prije i poslije industrijske revolucije Da bismo odgovorili na postavljena pitanja o razlikama koje postoje, moramo si predočiti drugi ključni sastojak istočnog Velikog odstupanja: kapitalizam. Postoji puno koncepcija kapitalizma, no za naše svrhe najkorisnija je Braudelova. U njegovoj koncepciji kapitalizam je “gornji sloj” svijeta trgovine. Sastoji se od onih individua, mreža i organizacija koje sistematski prisvajaju najveće profite, bez obzira na određenu prirodu aktivnosti (financijsku, trgovačku, industrijsku ili poljoprivrednu) u koju su uključeni. Braudel taj sloj razlikuje od nižeg sloja “tržišne ekonomije”, koji se sastoji od sudionika u kupoprodajnim aktivnostima, čije su plaće više-manje proporcionalne cijenama i rizicima sadržanima u tim aktivnostima. 01 Ta nam konceptualizacija omogućava da uvedemo razlikovanje između Smithove dinamike tržišno orijentirane ekonomske ekspanzije i Braudelove kapitalističke dinamike. Kao što podcrtava Braudel, bitno obilježje historijskog kapitalizma bilo je “njegova neograničena fleksibilnost, njegova sposobnost za promjenu i adaptaciju”, prije nego li konkretni oblici koje je poprimio na različitim mjestima i u različitim vremenima. 02 Karakteristična crta takve kapitalističke dinamike, po Braudelu, je stalno premještanje novčanih sredstava iz jedne vrste aktivnosti u drugu, sve u beskonačnoj potrazi za novčanim profitom. Kao u Marxovoj općoj formuli kapitala (N-R-N’), investiranje novca (N) u posebnu kombinaciju roba (R), strogo je u službi povećanja novčane vrijednosti investitorovih uloženih sredstava, od N do N’.03 Ako je braudelovska kapitalistička dinamika najbolje predstavljena u Marxovoj općoj formuli kapitala (N-R-N’), smithovska tržišna dinamika najbolje je predstavljena drugom Marxovom formulom, onom o razmjeni robe, R-N-R’, u kojoj je novac (N) mišljen više kao način preobrazbe jednog skupa roba C u drugi, korisniji skup, C’. Obzirom na ideju, glavna razlika između ove dvije dinamike sastoji se u tome što prva nastoji generirati viškove sredstava plaćanja (akumulacija takvih viškova nastoji se pokazati kao samosvrha), dok druga to ne čini (novac joj je samo sredstvo preobrazbe jednoga skupa roba u drugi, korisniji).
Ova razlika omogućava nam da objasnimo zašto su u 18. i 19. stoljeću vodeće kapitalističke države Evrope iskusile postojanje viška kapitala, dok ga je u Kini nedostajalo, usprkos kasnijih stalnih platnih viškova vis-avis Evrope. Narasla političko-vojna konkurencija, koja je ležala u osnovi McNeillovog samo-osnažujućeg kruga vojnoga jačanja i geografske ekspanzije, stvorila je uz to i uvjete za proširenu reprodukciju (braudelijanske) kapitalističke dinamike, te kao posljedicu rast viška akumulacije kapitala, unutar evropskog kreditnog sistema. Proširenu reprodukciju braudelijanske kapitalističke dinamike ne treba pripisivati evropskoj dominaciji u stvaranju kapitalističkih sklonosti i organizacija. Sam Braudel povlači paralelu između trgovaca i bankara u provinciji Šanksi i prekomorskih Kineza porijeklom iz Fuđiana i drugih južnih obalnih provincija s jedne strane, te poslovnih mreža koje sačinjavaju premoćne kapitalističke organizacije 16-stoljetne Evrope, s druge strane.04 Kao što svjedočanstvo rezimira William Rowe: “Što god bilo razlogom, razlika između kineske i zapadne socijalne historije od 1500. nadalje ne potiče iz činjenice što je progresivni Zapad otkrio kapitalizam i modernu državu, a Kina nije”.05 Postojanje usporedivih kapitalističkih organizacija ipak ne znači da je kapitalistička dinamika bila jednako dominantna u oba regionalna sistema. Da bi kapitalizam postao dominantnim na nivou sistema, potrebno je da se umetne u države, kojih moć raste.
