Alegoriziranje Trećeg svijeta: opozicija ili narcisoidnost?
Sve tekstove Trećeg svijeta potrebno je čitati kao… nazvat ću to nacionalnim alegorijama. — Fredric Jameson
Alegorija… precizno znači nepostojanje onoga što se predstavlja. — Walter Benjamin
Možda je promišljanjima nacionalizma potaknutima Trećim svijetom najbliži bio – ako govorimo izvan revolucionarne ljevice – generalni skepticizam o univerzalnoj primjenjivosti “nacionalnog” koncepta. — E.J. Hobsbawm
Što izraz Treći svijet znači danas? U području kinematografije, odgovor na to pitanje je dvojak. Morali bismo, prije svega, uzeti u obzir naslijeđe zapadnog imperijalizma, koji je dao povoda hijerarhijskim podjelama svijeta prema stupnjevima ”razvoja”; također bi trebalo zamijetiti neizbrisive tragove Hollywooda kao primjera tog imperijalizma. Kao sustav koji je kadar ograničiti mogućnosti recepcije svojih proizvoda na razinu svojih etnocentričnih normi, a isto tako i pustiti ih u opticaj širom svijeta – Hollywood ima nešto od globalne rasprostranjenosti engleskog jezika – suvremena je to lingua franca s kojom se filmski stvaratelji i publika, sviđalo im se to ili ne, moraju pomiriti. Upravo u pokušaju potkopavanja takve dominacije Hollywooda – a time i sveprisutne dominacije zapadnog kulturnog imperijalizma – nastale su raznovrsne zamisli alternativnih praksi. Treći svijet jedna je takva zamisao.
U akademskim krugovima Sjeverne Amerike, dakle, izraz Treći svijet često označava upravo opoziciju/ suprotstavljanje, otpor, antiimperijalizam, antikolonijalizam, borbu za nacionalnu i kulturnu autonomiju itd. Kada proučavamo kinematografiju Trećeg svijeta i mi se pomalo vodimo tim predodžbama, koje glavnoga neprijatelja prepoznaju u zapadnom imperijalizmu proteklih nekoliko stoljeća.
Međutim, idealistička tvrdnja o “različitosti Trećeg svijeta”04 sama po sebi problematična je – pa tako i etnocentrična – pretpostavka. Argumenti u prilog kinematografiji Trećeg svijeta često su takvi da Treći svijet postaje produžetkom tradicije europske marksističke avangarde, kao i takvi da se njegova kultura, putem interpretacije, puni ostacima europskog prosvjetiteljstva s naglaskom na kognitivnoj jasnoći, proizvodnji, eksperimentu i emancipaciji.05 Dakle, ono što dominira shvaćanjem Trećeg svijeta muškaračko je ljevičarstvo prema kojem nacionalizam postaje osvetom Trećega svijeta imperijalizmu Prvog svijeta.06 Trećem svijetu dodijeljena je vanjska pozicija s koje se može kritizirati Prvi svijet. Ta je vanjska pozicija sastavnica i čestica onoga što Gayatri Spivak naziva “stalnim potčinjavanjem građe Trećeg svijeta”07 od strane kritičara Prvoga svijeta, koji produkciju Trećeg svijeta u postmodernističkom dobu osuđuju na svojevrsni realizam s funkcijama autentičnosti, didaktičnosti i dubljeg značenja.
Pitanje s kojim svođenje kultura Trećeg svijeta na opoziciju, čini se, ne zna što bi, jest čega još ima u tim kulturama osim borbe sa Zapadom. Što ako glavni interes kulture Trećeg svijeta nije otpor dominaciji Zapada? Kako čitati procese označavanja koji odskaču od trenutnih hegemonih tumačenja kultura Trećeg svijeta, tumačenja koja ustrajavaju na njihovoj opozicijskoj različitosti isključivo u odnosu na Zapad?
Da je Jamesonov koncept “nacionalne alegorije” raširen vidi se iz njegove primjene među učenjacima koji se inače razlikuju po svojim političkim, nacionalnim i rodnim interesima. Umjesto jednostavnog slaganja ili neslaganja s Jamesonom i njegovim sljedbenicima, pogledajmo ponajprije što Jameson smatra “alegorijom”: ”duh alegorije je duboko diskontinuiran; prije je riječ o prekidima i različitosima, o mnogostrukoj višeznačnosti sna nego o homogenoj reprezentaciji simbola”. 08 Premda pažljivo definira značenje izraza “duh alegorije”, Jameson ga nije primijenio na riječ nacija. Služeći se njegovom definicijom alegorije, mogli bismo se zapitati: zašto ideja nacije i nacije Trećeg svijeta nije alegorizirana i učinjena diskontinuiranom? Kome je nacionalnost nacija Trećeg svijeta neupitna u svom kolektivitetu? Kome kolektivitet Trećeg svijeta predstavlja isto što i nacija? Iako su nacionalne alegorije trenutno zatvorile zapadne druge u određenu vrstu čitanja, taj pojam ne može objasniti prekide i različitosti i mnogostruke višeznačnosti tekstova Trećega svijeta.
