Rođenje religije iz duha ateizma
Bog ne postoji!
Partija koja je došla na vlast u Rusiji kao rezultat Oktobarskog prevrata bila je ateistička partija. Njezini vođe ponosili su se time što ne samo da nisu vjerovali u Boga, nego su, zahvaljujući Marxovoj pronicljivosti, i znanstveno spoznali klasnu bit religije, njezinu vezu s interesima eksploatirajućih klasa. U društvu koje je nacionaliziralo sredstva proizvodnje, religija nakon kratkotrajnog prijelaznog perioda, koji je obilježen "diktaturom proletarijata", mora odumrijeti; kad nestane otuđivanja, društveni odnosi postat će prozirni i za religijom jednostavno neće biti potrebe. Marx je religiju nazivao "opijumom naroda". Izgradnju novog društva boljševici su shvaćali kao primjenu metode detoksikacije, liječenja od narkomanije, od neophodne potrebe za iluzornom, religioznom utjehom.
Vladimir Iljič Lenjin bio je, prema riječima svoje supruge Nadežde Krupskaje, "najuvjereniji ateist". Smatrao je da je vjera u Boga nespojiva s članstvom u revolucionarnoj partiji. U svakom odbacivanju materijalističkog odgovora na osnovno filozofsko pitanje, priznavanja primarnosti materije primjećivao je početak političke nepouzdanosti, prijetnju revolucijskoj stvari. Nematerijalist je za Lenjina potencijalni neprijatelj, čak ako on to ni ne naslućuje, smatrajući da je članstvo u partiji spojivo s oduševljenjem za modernu filozofsku doktrinu. Svoje glavno filozofsko djelo Materijalizam i empiriokriticizam osnivač boljševizma posvetio je obrani materijalizma i ateizma od napada onih koje je on prezrivo nazvao "diplomiranim lakajima popovštine". Posebno osuđuje one drugove iz partije koji su se oduševljavali bogoizgradnjom, tj. zbližavanjem marksizma i religije. Pod "popovštinom" budući vođa Oktobra podrazumijevao je kompleks ideja koje su povezivale kršćanski pogled na svijet s idealizmom (u lenjinističkom shvaćanju – s predstavom o primarnosti svijesti nad materijom). Nemoguće je, tvrdio je često, željeti svjetsku revoluciju i biti ne samo religiozan čovjek nego i idealist. Kasnije, za vrijeme sovjetskog perioda, to vođino mišljenje dobilo je naziv "princip partijnosti" u filozofiji.
Ćorsokaci na koje će lenjinizam naići u mnogome su bili predodređeni aktivnim, borbenim ateizmom. Samo materijalist može istinski promijeniti svijet jer, prema Lenjinu, samo on zna da ne postoji nikakav onostrani svijet i da će se sve odlučivati na ovoj zemlji. Apriorna uvjerenost u korisnost takvih promjena predodredila je i neviđenu radikalnost sredstava koja se primjenjuju radi njihovog postizanja i ogromni broj žrtava revolucionarnog eksperimenta.
Nakon revolucije Lenjin je zahtijevao da se mladež odgaja u duhu komunističkog morala. No kakav je bio taj moral?
