Globalna eksplozija strukturne krize kapitala
UU: U knjizi Beyond Capital analizirate kontinuirano produbljivanje strukturne krize kapitala te s njom povezanu mogućnost propasti čovječanstva. Signalizira li trenutna globalna ekonomska kriza kvalitativnu promjenu u ovom smjeru?
MI: Kriza koja se trenutno razvija zasigurno je vrlo ozbiljna te značajno drugačija od one u posljednjih nekoliko desetljeća. Dakako, to je ista ona strukturna kriza koju proživljavamo od konca 1960-ih ili od početka 1970-ih, no drugačija je utoliko što je danas kriza velikom žestinom globalno izbila na površinu. Oduvijek sam bio uvjeren da su svibanjska događanja u Francuskoj 1968. bila integralni dio nužnog početka takve strukturne krize. Krajem 1967. sam – u razgovoru s dragim mi prijateljem Lucienom Goldmannom, koji je tih dana još uvijek vjerovao, poput Marcusea, da je “organizirani kapitalizam” uspio u rješavanju problema “kapitalizma krize” – izrazio svoje uvjerenje da je najozbiljnija kriza tek pred nama. Jer takozvani “organizirani kapitalizam” uopće nije riješio nikakvu krizu. Naprotiv, argumentirao sam tada, kriza u koju smo srljali vjerojatno će biti neusporedivo ozbiljnija čak i od “velike svjetske ekonomske krize iz razdoblja 1929.-1933.”, s obzirom na njezin istinski globalni karakter. Morat će biti globalna, inzistirao sam otada, po prvi puta u povijesti u stvarnom značenju te riječi.
Oštro sam odijelio epohalnu, strukturnu krizu sistema kapitala kakva u naše vrijeme prevladava od cikličke i konjunkturne ekonomske krize u prošlosti. Ciklička kriza koja se pojavljuje periodički ostaje istaknuto obilježje kapitalističkog konjunkturnog razvoja dokle god kapitalizam živi. Ali u našoj povijesnoj epohi događa se puno fundamentalniji tip krize, povezan s cikličkom krizom pod kapitalizmom, koji pogađa sve zamislive oblike sistema kapitala kao takvog, a ne samo kapitalizam. Strukturna kriza se afirmirala u obliku aktiviranja apsolutnih granica kapitala kao načina društvene metaboličke reprodukcije. Upravo je iz ovih razloga sistem kapitala sovjetskoga tipa – koji ne smijemo miješati s primarno ekonomskim izvlačenjem viška rada kao viška vrijednosti pod kapitalizmom, budući da je funkcionirao na temelju pretežno političkog izvlačenja viška rada – bio osuđen na imploziju u uvjetima globalno sve intenzivnijih proturječja razvoja. Ovo se danas mora naglašavati najodlučnije moguće, upravo kako bi se izbjegle neke od najbolnijih zabluda i odgovarajućih ćorsokaka prošlosti u trenutku kad se suočavamo s velikim izazovima budućnosti.
U knjizi Beyond Capital napisao sam da bi se “način razvijanja” strukturne krize “mogao nazvati puzanjem – za razliku od spektakularnijih i dramatičnijih erupcija i kolapsa u prošlosti – dodajući klauzulu da se čak ni najžešća ili najnasilnija previranja ne mogu odbaciti sve dok se radi o budućnosti: to jest, sve dok kompleksna mašinerija sada aktivno upregnuta u ‘krizni menadžment’ te u manje ili više privremeno ‘izmještanje’ rastućih pruturječja ne ostane bez daha.”01 Dramatične manifestacije naše trenutne krize – od umnožavanja takozvanih “divljih štrajkova” u kapitalistički najnaprednijim dijelovima svijeta, sve do pobuna protiv rasta cijena hrane u više od 35 zemalja, kako izvještava ništa manje nego ovlašteni autoritet, londonski tjednik The Economist – pokazuju da bi reakcije širokih narodnih masa, teško pogođenih onim što više nije financijska kriza kojom se manipulira bez muke, mogli snažno opovrgnuti samozadovoljnu kapital-apologetsku mudrost nedavne prošlosti. Naime, od radnih se ljudi, uhvaćenih u zamku prilagođivačkih ograničenja njihovih obrambenih organizacija – njihovih reformističkih radničkih sindikata i partija orijentiranih isključivo na plaće – očekivalo da se ponašaju kao “mačkice koje predu”, a ne kao “divlje mačke”. Takozvane “divlje štrajkove” (i popratne štrajkove solidarnosti) u Britaniji okrutno je tačerističko zakonodavstvo stavilo izvan zakona, a, indikativno, takvi anti-sindikalni zakoni nisu samo zadržani (unatoč i usuprot nekim predizbornim obećanjima), već ih je vlada “Novih laburista” učinila još i gorima.