ISUSE, KOLIKO JE SATI?
Mjerenje vremena za novu globalnu duhovnu akciju.
Naslovno pitanje dnevno izgovara veliki broj ljudi u zemljama kršćanske kulture, a neki od njih odnedavna u trgovinama s kineskim proizvodima imaju prilike za malo novaca (u Hrvatskoj – devetnaest kuna) nabaviti predmet koji će im pomoći da svaki puta kada potraže odgovor na pitanje odmore pogled na licu Božjeg sina. Shvate li da imaju vremena možda će zahvaliti Stvoritelju na oprezu i mudrosti u raspolaganju vremenom, no ako kasne mogu potražiti utjehu u nestvarnom miru Njegovih crta lica.
Predmet za koji prodavačice u trgovini kažu da se odlično prodaje jest digitalni mehanizam postavljen iza podloge od plastične imitacije staklenog okvira s imitacijom ukrasa koji je pak imitacija vezene čipke. Ideja o ideji na ovom predmetu je međutim samo okvir za glavni «proizvod» – lik Isusa predočen je u duhu američkih popularnih zamisli iz knjiga tipa «Biblija u stripu» u kojima Božji sin izgleda poput hipija sa zapadne obale a ne kao pripadnik plemena Izraelovog. Pri dnu slike, međutim, postavljen je okrugli brojčanik sata, prikladno opremljen kazaljkama u duhu kasnog francuskog osamnaestog stoljeća.
Vizualni dio ovog predmeta je neobična mješavina značenja. Koji su joj sastojci? Pitanje vrijedi postaviti jer je upravo podloga na koju je nalijepljen brojčanik ono što predmet čini posebnim, bez čega bi bio samo još jedan u beskrajnom nizu satova. Najprije o slici Isusa. Prikazivanje njegova lica i figure, kao i drugih likova kršćanske mitologije, posve je legitimno još otkako su završeni ranosrednjevjekovni prijepori oko prikladnosti korištenja «niske» materijalne razine oslikavanja da bi se opisalo uzvišeno i duhovno. Lice kao i figura, jasno, simbol je ljubavi i žrtve a ne opis fizičkih karakteristika. Ipak, općim trendom popularizacije prikaza svetačkih likova pa tako i Isusa u dvadesetom stoljeću, a na valu komercijalnih interesa pojedinaca koji svetačke slike stavljaju u promet, i ti su likovi poprimili moderne oznake koje više upućuju na kontekst koji ih stvara negoli na sam sadržaj svetačke poruke. Odnosno, preplanuli plavooki Isus simbol je posvjetovljene kršćanske ideje u kontekstu liberalnog društva. Satni mehanizam kao i brojčanik od dvanaest (ponekad i dvadesetičetiri) jedinice koje čine dan jest novovjekovni izum, a nastao kao posljedica tisućljetnih napora pojedinih kultura da dadu mjeru prirodnim pojavama i vlastitim aktivnostima. Lewis Mumford tvrdi da je sat najsavršeniji stroj moderne civilizacije, no kako je koncepcijski nastao u redovničkim zajednicama srednjega vijeka, sat na novi način danas prenosi kolektivnu kršćansku želju da se osigura blaženstvo redovitim molitvama i pobožnostima. Pravilni ritam dnevnog rasporeda u samostanu utemeljio je osnovu mjerenju vremena i navikama u vremenskom redoslijedu. Potom su svjetovne vlasti slobodnih gradova istaknule sat na gradskim tornjevima kao pandan crkvenim zvonicima. I sat je zvonio u javnom prostoru, ali s bitno drukčijom porukom povezanom uz nove gospodarske interese srednjovjekovnih komuna – «vrijeme je novac». Usavršavanjem tehnike mjerenja i simbolizacije apstraktno je vrijeme postalo glavni medij egzistencije u modernoj kulturi, prije svega utemeljeno na ideji o podjeli rada po vremenskim i prostornim segmentima. A to je kao «scientific management» dobilo teorijsku osnovu u spisima F.W. Taylora, praktičnu u inovativnoj proizvodnoj tehnologiji Henry Forda, a ironijsku u Chaplinovom filmu Moderna vremena.
Moglo bi se ovaj predmet «čitati» na dvije razine. Na prvoj to je samo još jedan od bezbrojnih proizvoda koji na Zapad stižu iz Kine u milijunima primjeraka, a nastali su na osnovu istočnjačkog viđenja zapadnog shvaćanja kulture, vremena pa i Boga. Na drugoj razini možda ovaj predmet upućuje na predkršćansko pa i predreligijsko podrijetlo mjerenja vremena kada su, kako tvrdi Jacques Attali, astronomijski brojčanici bili «istovremeno sprave za mjerenje vremena i slike boga-vremena». Ako ovaj predmet pokazujući moderniziranog Isusa zapravo upućuje na vrijeme prije božanske specijalizacije, onda je to možda i jedan od predmeta nove globalne duhovne akcije, u kojoj tradicijska kultura narodne predaje, elitna umjetnička ostvarenja akademske vrijednosti u muzejima i galerijama kao i kič predmeti iz China Shopa mogu jednako sudjelovati u raspodjeli zadovoljavanja potreba za duhovnim sadržajima. Giedeonova Biblija u ladici noćnog ormarića u indonezijskom hotelu i kupovanje dionica na burzi u Frankfurtu, sjedenje doma za stolom negdje na Balkanu i pretraživanje sadržaja vezanih uz najbolje crno vino s mesom rakova s Bahama…globalna razmjena informacija stvara potrebu i podlogu kulturnim hibridima poput Isusa sa satom.
Komu je predmet namijenjen? Samo onima koji u slici doista vide poruku – odnosno: obje. Jednu o trenutnom stanju mjerenja vremena i drugu o božanskoj kontroli emocionalnog uloga gledatelja u tu mjeru. Zašto se predmet odlično prodaje u Hrvatskoj? Kazati da je Hrvatska katolička zemlja kao razlog bilo bi nezaobilazno, ali uz to se brojčanik sata može povezati s tranzicijskim društvenim procesima koji su predmet i donijeli u lokalni kontekst. Jer božanska kontrola ujedno je i utjeha osjećaju pojedinca prema poštivanju zadatosti mjerenja vremena kojim gospodari, zna se, netko drugi kojem gledatelj ovog jeftinog surogata iznajmljuje svoj rad.