U jugoslavenskom poslijeratnom razdoblju (nakon 1945), učinjene su mnoge promjene u sistemu upravljanja privredom. To razdoblje bi se ugrubo moglo podijeliti na administrativnocentralistički period (1945 – 1950), koji uvođenjem radničkog samoupravljanja (1950) preko decentralizacije i deetatizacije prelazi Ustavom SFRJ od 1947. godine u period razvijenog socijalističkog samoupravljanja.
Citat najbližeg suradnika Josipa Broza Tita koji je bio glavni idejni tvorac jugoslavenskoga samoupravnog socijalizma kaže: “Osnova svih sloboda i prava radnih ljudi i građana u našem socijalističkom društvu je pravo na samoupravljanje. To je novo i neposredno demokratsko socijalističko pravo koje je moguće jedino u uslovima dru-štvene svojine na sredstva za proizvodnju i vladajućeg položaja radničke klase u društvu. Ono je neprikosnoveno i neotuđivo i kao takvo pripada svim radnim ljudima i građanima.”
Pravnu dimenziju koju Kardelj spominje u ovom citatu treba smjestiti u područje radne ravnopravnosti žena i muškaraca, napose kad je riječ o različitim radnim ugovorima, slobodnom vremenu i njegovoj alokaciji te obiteljsko-kućanskim obavezama koje će ometati ženu da s jedne strane participira u političkom i samoupravljačkom angažmanu, ali i da s druge strane ukazuje na deklarativnu, nikako faktičnu razinu radne ravnopravnosti muškaraca i žena. Dakako, taj vid radne neravnopravnosti u kasnijem će periodu kapitalističkog načina proizvodnje u okvirima liberalne demokracije i izražene klasne razlike biti i dublje prisutan, kao politič-ka, socijalna i ekonomska nejednakost žena i muškaraca.
Samoupravljanje je u idealtipskom smislu – kad je riječ o emancipaciji žena – zagovaralo restrukturiranje privatne sfere života tako da ona postane sastavnim dijelom jedinstvene društvene organizacije. Na taj su na-čin mnoga “ženska pitanja”, u prvom redu kućanski rad, trebala u praksi postati općedruštvena, socijalizirana.
No, bez obzira na nominalne egalitarne zahtjeve samoupravnog sistema, ono što se u Jugoslaviji počelo događati uslijed prvih tehnokratskih upliva u samoupravljački model političke ekonomije dva su problema: prvi i najvidljivi se ogledao u nedovoljnoj afirmaciji radničke klase u upravljanju i “zaostajanje” u progresivnom ostvarivanju pretpostavljenog položaja žena, o čemu će u nastavku teksta biti više govora.
