Dobro društvo
Što je dobro društvo? Što mi želimo – za sebe same, za svoje obitelji, za one koje volimo? Koje su odlike dobroga društva, onoga u kojem bismo voljeli živjeti, onoga za koje mislimo da svi na njega imaju pravo?
Po meni, dobro je društvo ono koje dopušta puni razvoj ljudskog potencijala. To uistinu jest polazište – kao što je bilo za Marxa i druge socijaliste 19. stoljeća. Saint-Simon je takvim društvom smatrao ono koje će svojim pripadnicima omogućiti “najveću moguću priliku za razvoj njihovih sposobnosti”. Slično tome, Louisu Blancu cilj je bio osigurati da svatko ima “moć razviti i primijeniti svoje sposobnosti kako bi uistinu bio slobodan”. A Friedrich Engels je ukazao na to da je cilj komunista bio “organizirati društvo na takav način da svaki njegov član može razviti i koristiti sve svoje sposobnosti i moći u potpunoj slobodi, a da time ne narušava temeljne uvjete toga društva”. Svakako, ljudski je razvoj također bio u središtu Marxove perspektive; on je svoj pogled usmjerio prema društvu u kojem svaka individua može razviti svoj puni potencijal – tj. “puni razvoj ljudske vladavine nad prirodnim snagama”, “izgrađivanje potpunog ljudskog sadržaja”, “razvoj svih ljudskih moći kao takvih svrha je po sebi”.
Činjenica da je vizija dobroga društva danas živa može se jasno vidjeti u bolivarskom ustavu Venezuele. U svom eksplicitnom priznavanju (u članku 229.) da cilj ljudskoga društva mora biti “osiguravanje sveukupnog ljudskog razvoja”, u deklaraciji članka 20. da “”vatko ima pravo na slobodan razvoj svoje (njegove ili njezine) osobnosti” i u usredotočenosti članka 102. na “razvijanje stvaralačkog potencijala svakog ljudskog bića i puno ostvarenje njegove ili njezine osobnosti u demokratskom društvu” – tema ljudskog razvoja prožima bolivarski ustav.
Ali to nije sve. Taj se ustav također usredotočuje na pitanje kako ljudi razvijaju svoje sposobnosti i mogućnosti – to jest kako dolazi do sveukupnoga ljudskog razvoja. Članak 62. ustava utvrđuje da je participacija ljudi u “oblikovanju, provođenju i nadziranju upravljanja javnim poslovima nužan način ostvarenja uključenosti kojim se osigurava potpuni razvoj, i individualni i kolektivni”. Nužan način. Isti naglasak na demokratsko, participativno i protagonističko društvo prisutan je i u ekonomskoj sferi, što je razlog zašto članak 70. naglašava “samoupravljanje, suupravljanje, suradnju u svim oblicima” i zašto cilj članka 102. “razvijanje stvaralačkog potencijala svakoga ljudskog bića” naglašava “aktivnu, svjesnu i zajedničku participaciju”.
