Nova Amerika Letim iznad Kine. Gledajući prema dolje iznad ogromnog prostora počinjem cijeniti veličinu zemlje. Kina leži ispod mene kao golemi kontinent. Njezin veliki dio prekriven je snježnim planinama, dočim je teritorij uz obalu ravan. Tu ima čudnih geoloških formacija – pustinja, planinskih klanaca, beskrajnih dolina, ogromnih riječnih delti. I divovskih konglomeracija ljudskog stanovništva. Tvornica za tvornicom. Industrijski grad za industrijskim gradom. Najbrže rastuća industrijska sila na svijetu, nova svjetska supersila. Kina, zemlja dvadeset i prvog stoljeća.
Ne tako davno Hong Kong, Tajvan, Koreja i Japan pružali su proizvodnu osnovu azijskog gospodarstva. “Made in Hong Kong” i “Made in Taiwan” bili su sinonimi jeftine masovne proizvodnje, dok su druge azijske zemlje poput Koreje i Japana proizvodile tehnološke artikle za novu hi-tech revoluciju. Sad se ta proizvodna osnova premjestila na kontinent. “Made in China” je novi “Made in Hong Kong”. No ona je i novi “Made in Taiwan”, “Made in Korea” i “Made in Japan”.
Postoji golema mašinerija proizvodnje u pogonu, koja raste iz dana u dan. Za kinesko gospodarstvo predviđao se rast od 9% u prvoj polovici 2004. i onda 6% po desetljeću, tako da će do 2030. Kina postati drugo najveće svjetsko gospodarstvo. Nekoć je Hong Kong bio sinonim za brz gospodarski rast. Sad upravo arhitektonski uredi u Hong Kongu užurbano dizajniraju zgrade za eksplozivno kinesko gospodarstvo. Ta brzo razvijajuća proizvodna osnova stvara toliko bogatstvo da kontinentalni Kinezi postaju novi bogati turisti Azije, kao nekad Japanci. Kina je nova azijska gospodarska sila. Kina je novi Japan.
Amerika je bila vodeća zemlja dvadesetog stoljeća. Intervenirala je i razriješila dva svjetska rata, povela tehnološku revoluciju, franšizirala svoje poslove širom svijeta, dominirala popularnom kulturom kroz svoju glazbu i filmove, pobijedila u svemirskoj utrci na Mjesec i određivala svjetsku gospodarsku politiku. No, sad Amerika gubi svoj utjecaj. Uhvaćena u kolektivnu paranoju, dok njene ambasade u inozemstvu sve više počinju sličiti utvrđenim vojnim kompleksima, Amerika se povukla u sebe. Tvrđava Amerika. Nema više kulturnog turizma. Razmetljivi američki turist natrpan dolarskim novčanicama nekad toliko sveprisutan na stranim obalama, postao je ugrožena vrsta. Amerika je postala izopćena nacija uglavnom zbog svoje vanjske politike. Amerika je novi Izrael.
Danas se osjeća prisutnost Kine. Nova svjetska sila, svjetsko gospodarstvo koje se najbrže širi, posljednja koja se uključila u svemirsku utrku, najmnogoljudnija zemlja na planetu. Ako Amerika gubi svoju prevlast, Kina je i više no spremna da zauzme njeno mjesto. Dvadeseto stoljeće možda je bilo američko, no dvadesetprvo bit će kinesko.
Kina je nova Amerika. No, Kina ne oponaša Ameriku. Nipošto. Posebnost Kine je u tome da ona stvara nova socio-ekonomska gledišta, posve drukčija od dominantne zapadne paradigme, no možda jednako učinkovita.
U dvadesetom stoljeću poklič je glasio “Go West!”. U dvadesetprvom stoljeću, na što nas Rem Koolhaas neprestano podsjeća, poklič glasi “Go East”.
Non-Stop Kina
Slijetanje na pekinški aerodrom nije različito slijetanju na bilo koji drugi aerodrom na svijetu – čekaonice, dugi hodnici i prostrane dvorane za prtljagu. Jedina je razlika to što prilikom kontrole putovnice primjećujem da postoji jedan red za građane Kine i jedan za “strance”. Drugdje bi se taj drugi red mogao zvati “inozemni državljani” ili “posjetitelji”. No ne i ovdje. Kina, naposljetku, znači “središnja zemlja” i bilo tko od bilo kuda očito je stranac.
Tada primjećujem liniju carinskih službenica kako marširaju prema svojim postajama u savršenoj vojnoj formaciji. Ne izgledaju opako. Zaista, sasvim su privlačne i uopće ne izgledaju militaristički. Na čudan način čak me podsjećaju na neku modernu pop grupu. Možda će Madonna uključiti njihovu marširajuću formaciju u svoju sljedeću plesnu točku.
